Hidrosan

Sa svih strana svijeta

Ozelenjavanje krovova ima svoju dugu povijest koja seže do starih civilizacija Rimskog carstva, pa i dalje. Semiramidini viseći vrtovi najpoznatiji je primjer zelenila koje se sa svog prirodnog staništa vinulo u visine. Zaboravljeni u srednjem vijeku, kao uostalom i mnoga druga dostignuća naprednijih starih civilizacija, i zeleni vrtovi se ponovno pojavljuju u vrijeme renesanse na vilama plemstva. No nije uvijek luksuz povod za razmišljanje o zelenilu na krovu.

Klimatske prilike hladnog i vlažnog sjevera Europe i prikladan biljni material tog podneblja rezultirali su pokrovom travnim busenom (tzv. grassoden) koji se i danas može naci na pastirskim kolibama u Švedskoj i Norveškoj.

Novija povijest graditeljstva donosi ponovnu renesansu krovnih vrtova sa erom Bauhausa s početka prošlog stoljeća, u arhitekturi moderne, ali i kasnije u rekonstrukcijama ravnih krovova (masovne rekonstrukcije tzv. Holzcement Dacher u Njemačkoj 80 godina 20 st.) Ovaj "trend" se nastavio porastom interesa za zelene krovove i na novogradnjama iz raznih razloga, od estetskih i uporabnih, do komunalnih i ekoloških.
U tom smislu pojavila se potreba za sistematskim pristupom ovoj temi, kako bi se izvedbe racionalizirale, a ujedno pružile krajnjem korisniku zadovoljavajuću kvalitetu.
Njemački institut za istraživanja razvoja izgradnje okoliša (FLL - Forschungsgesellschaft Landschaftsentwicklung Landschaftsbau e.V.) izdao je Smjernice za projektiranje, izvedbu i održavanje zelenih krovova.